Uredništvo informativnog programa HRT-a, odlučilo je premontirati vlastitu emisiju Fokus koja je bila prikazana dan ranije te time tendenciozno prikazati upletenost potpredsjednika Vlade, Damira Polančeca u privatizacijski skandal . Naime, unutar emisije Fokus prikazana je snimka sa sjednice predsjedništva Hrvatskog fonda za privatizaciju na kojoj se odlučivalo o privatizaciji Kim-a (Karlovačke industrije mlijeka) te se u njoj moglo vidjeti upozorenje predstavnika sindikata na sumnjivo jamstvo tvrtke Chemoderm koja je bila od strane Polančeca predložena kao dobitnik natječaja. Na isto upozorenje Polančec se oglušio, no kasnije je u raspravi tijekom emisije Fokus detaljno razjasnio kako takva opcija nije mogla proči te kako bi ionako u tom slučaju poništio odluku. Usprkos detaljnom razjašnjavanju, urednici Dnevnika HRT-a odlučili su u vlastitoj emisiji, dan kasnije, ponoviti neke detalje iz emisije Fokus, ali ovoga puta bez dijela u kojem potpredsjednik Vlade, Polančec, objašnjava svoje postupke tako da se javnosti tendenciozno prikazala upletenost potpredsjednika Vlade u privatizacijski skandal. Jedine Polančecove riječi koje su tom prilikom objavljene bile su objašnjenje kako on nije shvatio na što ga upozorava jedan od sudionika ključne sjednice HFP-a. Uz sve to, urednik Dnevnika, Zoran Šprajc dopustio si je slobodu da, uz sarkastičan osmjeh, slijedećim komentarom završi emisiju: “Od male nepažnje eto nam afere!”Neprofesionalnost i bahatost HRT-ovog uredništva, ovim je potezom dosegla dno dna i postavlja se pitanje do kada će se strukovne udruge poput HND-a postavljati zaštitnički naspram eklatantnih profesionalnih promašaja vlastitih kolega s HRT-a?

General Zagorec izgubio je prvi dio sudskog procesa u kojem je sutkinja odučila kako ne postoje pravne kao niti političke prepreke za izručenjem Zagorca Hrvatskoj. Takav se ishod i mogao očekivati, no i nadalje ostaje stršna crna mrlja nad medisjkim prezentiranjem tog događaja kao i same činjenice da je Zagorcu bilo nuđeno olakšanje situacije i mogući prekid postupka u zamjenu za tajne dokumente o nabavci oružja tijekom Domovinskog rata. Taj prljavi posao prenošenja dokumenta obavio je Mesićev savjetnik za sigurnost, Saša Perković, sin bivšeg velikog šefa UDBE Josipa Perkovića. Upletenost u pokušaj umakanja premijera Sanadera u mulj kriminalne močvare prema svim postojećim informacijama ipak je potekao od strane predsjednika Mesića i njegovog savjetnika Perkovića. Nakon polakog razotkrivanja u javnosti, Mesić otvoreno napada HRT kao krivca radi postavljanja pitanja odgovornosti za ovaj tajni i neslavno svršeni sastanak. Jednako tako u dnevnom tisku se pokušava napasti Zagorčeva odvjetnika Hodaka uz najavu mogućeg pokretanja istražnih radnji radi pomaganja Zagorcu. Apsolutni apsurd koji onemogućava bilo kojem odvjetniku obavljanje vlastite djelatnosti koje u većini slučajeva nisu bajkovite već su prepuni crnog i neugodnog sadržaja. Takvi pristisci samo potvrđuju nevjerojatan pritisak vldajućih struktura, u ovom slučaju predsjednika Mesića. koji svoju nekompetentnost i oligarhijsku ovisnost pokušavaju riješiti po starim uhodanim komunističkim metodama – “Tko ne misli kao mi, taj je neprijatelj države!”Zastrašujuće djeluje i činjenica kako o ovim pritiscima i propustima hrvatskog pravosuđa te vlasti, nitko od prisutnih medija ne iznosi stavove niti komentare već blago pokušavaju prenijesti ispeglanu sliku stvarnosti. Ova cijela afera, koja bi u nadolazećem procesu pred Visokim austrijskim sudom mogla postati i međunarodni skandal, pokazala je koliki je stupanj slobode u hrvatskim medijima. Snagu te lažne slobode u nekoliko poluamaterskih poteza uspio je ozbiljno uzdrmati čak i jedan general Zagorec te potvditi visoki stupanj trusnost hrvatskog društva i politike!   

Umirovljeni general Zagorec, uskoro će pred sudom u Beču prezentirati kompilaciju snimljenog materijala razgovora sa izaslanikom predsjednika RH, Sašom Perkovićem. Najzanimljiviji dio u cijeloj priči odnosi se na neprestano osporavanje i prebacivanje odgovornosti tko je kome prvi dao ionako lažan dokument o mističnom zlatu premijera Sanadera. Najveći šok će doživjeti svi oni koji su slijepo vjerovali kako je predsjednik Stjepan Mesić nepogrešiv i najpošteniji političar u Hrvatskoj te bili sigurni kako se on nikada ne bi bavio prljavim poslovima ravnim kriminalnom miljeu. Naime, Mesić je poslao Sašu Perkovića iako do danas nije pokazao dopuštenje od strane državmog odvjetnika Bajića te je time prešao svoje ovlasti i doveo sebe u vrlo neugodnu poziciju. Kako sada stvari stoje, Perković je bio taj koji je davao lažni dokument o Sanaderovom zlatu Zagorcu pa iz toga proizlazi pitanje, što je time želio postići Mesić. Da li je njegova želja bila pokušaj osiguravanja pozicije u slučaju pobjede na izborima i daljenje dominacije HDZ-a ili je mreža bivših udbaških agenata unutar Mesičevog stožera pokušala razvrgnuti nevidljivu, a svima potpuno jasnu koaliciju Mesić-Sanader?U oba slučaja pozicija Stjepana Mesića postaje koplicirana i potpuno upitna, no kako se u Hrvatskoj ni za što ne osgovara niti ne polaže račune, tako se može očekivati kako će Mesić i ovu aferu preživjeti kao što je preživio i pokušaj s Ivom Pukanićem na dovođenju generala Ante Gotovine dok je bio na međunarodnoj tjeralici te uvlačenja Hrvatske u još dublju izolaciju. Zagorčevi DVD-i s druge strane donose nam potencijalni međunarodni diplomatski skandal koji neće moći završiti bez posljedica na Hrvatskoj političkoj sceni. Jednako tako ovaj slučaj pokazao je koliko su mediji duboko upleteni u organizirano manipuliranje informacijama. HRT s jedne strane otvara prostor Zagorčevu odvjetniku Hodaku, no ubrzo nakon Mesićevog napada na tu javnu kuću, mijenja strategiju te se pripuznički počinje skrivati iza leđa predsjednika Mesića. Tome u prilog ide i traženje te davanje ostavke glavnog urednika informativnog programa HRT-a, Vladimira Rončevića. Na drugoj strani tiskani mediji u svom starom običaju zauzimaju obrambeni stav prema predsjedniku Mesiću poput Nacionala i djelomično Globusa, a istovremeno prešućuju, prvenstveno Nacional, kako su do nedavno javno izmjenjivali prijateljske i poslovne odnose sa jednim od najvećih kriminalaca u Hrvatskoj Petračem. Cijela ova afera za koju predsjednik Mesić govori kako ne postoji, lijepo je razotkrila potpunu nekompetentnost novinara u hrvatskim medijima, a jednako tako i stručnih savjetnika predsjednika Mesića.